SLIKARSTVO | PAINTING

Slikarska osobnost Branimira Davida Kusika nije podlegla izazovu krajnje dubioznoga lokalnoga tradicionalizma poznatoga kao pejzažni realizam, variran u lošem slikarstvu prije svega kao kri¬vo shvaćena ideja o likovnoj tradiciji likovne kulture Grada. Vjerojatno najdrastičnije s tako shvaćenom likovnošću prekinuo je Branimir D. Kusik, tematski i ikonografski, ali i slikarskim izrazom. U osječku likovnu scenu unio je, od svojih početaka, urbanu ikonografiju, koristeći prije svega kolaž kao osnovni slikarski princip izgradnje i razgradnje prostora slike. Načelo ovoga principa kombinirat će s ekspresionističkim potezom i koloristički sklopom što će s vremenom postati ritam koji prožima njegov opus. Tako će se izmjenjivati "čisti" popartistički kolaž s "čistim" ekspresionističkim sli¬karstvom zaključno sa slikama spoja jednoga i drugoga izraza. Čistoća izgrađenoga slikar¬skoga jezika mijenjat će samo govorni iskaz teme, danas su to animalističke teme s moti¬vom kao metaforom borbe. (V. Kusik, 1994.)


GRAFIKE | GRAPHICS

B. D. Kusik nije ni svojim formiranjem ni stilskim predilekcijama vezan uz lokalne premise ili dominantnu motiviku slavonskog ambijenta, pa ni uz prethodeću slikarsku tradiciju „osječkog kruga“. Dapače, školovao se i specijalizirao u Ljubljani, gdje je prihvatio, početkom osmoga desetljeća prošloga stoljeća, vrhunske grafičke tehničke vještine i izrazito aktualne i kozmopolitske estetske pretpostavke. Nema dvojbe da je pri tom ostao i ponešto dužan zaraznom primjeru Roberta Rauschemberga, ali moramo reći i da je Amerikančevu žestinu s vremenom ne samo pripitomio nego i prilagodio vlastitim traženjima i vlastitom senzibilitetu. To se ponajprije očituje u dijelu ikonike i citatima logotipa domaće provenijencije, ali još više u postupno stišanom kromatskom registru, koji zadobija i specifičan osobni timbar. U svakom slučaju litografije i kombinirane tehnike Branimira D. Kusika, nastale između 1974. i 1986., predstavljaju nemimoilaznu dionicu popartističke poetike u našoj sredini, ujedno su i djela primjerne likovne jezgrovitosti i plakatno-gnomske učinkovitosti. (T. Maroević, 2011.)


CRTEŽI | DRAWINGS

Crtačka parcela pokazala je pravi virtuozitet prostorne organizacije i znalačke diferencijacije ploha naravi pojedinih tijela. Discipliniranim šatiranjem, strukturalno ulančanim mrežištima približio se povremeno opartovskim (moare) efektima, ali je ostvario i neophodnu dinamičnost izmjenom raznolikih polja i specifičnim tretmanom sugerirane tvarnosti (perja, kože, rogova, kljunova, surli). (T. Maroević, 2011.)